uredi članak
obriši članak
Slike sa Kalnika
 
Proučavanje staništa Božikovine
 
 

Veljača 2008

PROUČAVANJE KALNIČKIH STANIŠTA BOŽIKOVINE
Svijet biljaka


Nekoliko dobro planiranih pohoda sjevernim obroncima Kalničkog gorja i primjerena stručna podrška voditelja ( nastavnica Branka Getoš i Željko Remar, član PD-a 'Ludbreg' ) bili su dovoljni da Marko Grozdek i Jura Ščapec, članovi biološke sekcije Četvrte osnovne škole u Varaždinu, prikupe impozantan broj vrijednih i do sada nepoznatih podataka o biljnom pokrovu toga dijela Varaždinske županije. U vrijeme cvatnje božikovine ( srpanj – lipanj ) ovo će područje biti predmet promatranja i članova ekološke sekcije PD-a 'Ludbreg'.

                       

                        

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                   


           Božikovine ima i u okolici Kalničkog ljublja

Mladi biolozi su osobitu pozornost posvetili otkrivanju i proučavanju staništa božikovine ( bodlek, Ilex aquifolium ), mekolisne veprine ( bušpan, Ruscus hypoglosum ) i lovorolisnog likovca ( Daphne laureola ), a kojih je na potezu od Kalničkog Ljublja pa sve do Pake izuzetno mnogo. Ove biljke u pravilu rastu zajedno i to na relativno velikim površinama. Vrijedno je spomenuti da su kod utvrde Paka biolozi uspjeli zabilježiti i do sada prvi nalaz bodljikave veprine ( Ruscus acuelatus ) na području Kalničkog gorja.



 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 




Božikovina sa plodovima na Javorovom vrhu

 

                        Ipak, temeljni cilj ovih pohoda je prikupiti što više podataka o rasprostranjenosti zakonom strogo zaštićene božikovine na području Varaždinske županije, a o čemu do ovog trenutka nisu postojali nikakvi pouzdani podaci.

                        Božikovina je zimzeleni grm ili stabalce visoko do 15 metara, a koje može doživjeti starost od oko 100 godina. Stanovnik je brdskih bukovih šuma gdje tvori srednji sloj šumskog raslinja koji pokriva površine od stotinjak i više četvornih metara. Ipak, većinom raste pojedinačno ili u manjim skupinama. Listovi božikovine su jajastog oblika sa valovito nazubljenim i bodljikavim rubom. Na višim granama starijih primjeraka ponekad su cjelovitog ruba i bez bodlji. Sitni bjelkasti cvjetovi imaju četiri latice i tvore cvatove u pazušcima listova. Biljka cvate u svibnju i lipnju, dok crveni plodovi – bobe dozrijevaju u studenom i prosincu. Stručni latinski naziv Ilex aquifolium dobila je zbog oblika listova, donekle sličnih crniki ( Quercus ilex ), a on u doslovnom prijevodu znači mrkolisna crnika. Podrijetlo hrvatskog imena ove zimzelene i izuzetno dekorativne biljke treba tražiti u vrijeme prvih kršćana. Ona je za njih predstavljala Kristovu krunu pa je stoga, kao i danas, bila opće prihvaćena kao simbol Božića. Skupljanje za potrebe božićnog ukrašavanja i izradu cvjetnih aranžmana osnovni je razlog što je u nekim našim krajevima božikovina gotovo potpuno iskorijenjena. Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim ( 2006 ), donesenim temeljem Zakona o zaštiti prirode ( 2005 ), božikovina je proglašena strogo zaštićenom vrstom.



 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                      
                                 

Brojanje biljaka pod vrhom Ljuba voda

                                 

                        Pored utvrđivanja općih značajki kalničkih staništa, a kao što su šumski pokrov, geološka podloga, vlažnost terena, izloženost suncu i utjecaju djelovanja čovjeka, izvršena su i točna mjerenja njihovog zemljopisnog položaja, određen je stupanj kiselosti tla, zabilježen broj uočenih primjeraka božikovine ( više od tisuću ), kao i niz drugih parametara neophodnih za kvalitetnu inventarizaciju i kartiranje. Za poznavatelje prirode naše kraja zabrinjavajući je podatak prisutnost velikog broja osušenih stabljika, odnosno onih na kojima su različiti štetnici pojeli mlado lišće. Svi nađeni primjerci božikovine su mladi ( najviše stablo dosiže 350 cm u visinu, a promjera je 7 cm ). Na staništima se razmnožavaju vegetativno ( zakorjenjivanjem donjih grana, nisu primijećene biljke sa karakterističnim crvenim plodovima ). Sasvim je sigurno da će konačni rezultati ovog pozornosti vrijednog učeničkog rada biti značajni doprinos ažuriranju florističke karte Hrvatske.



Stanište božekovine na obronku vrha Peca.


                        Promatrana staništa božikovine razvila su se u brdskoj šumi bukve sa lazarkinjom ( Nacionalna klasifikacija staništa ), na sjevernim i od sunca zaklonjenim obroncima brda ( Kipišče, Ljuba voda, Kalnički Ljubelj, vrh Peca ), a smještena su neposredno uz šumske staze i udaljena 15 do 90 minuta hoda od najbliže prometnice. Što se geološke podloge tiče ona je po tipu stijena različita ( vapnenci, vapnenački konglomerati, dijabaz i tufovi ) ali tlo je uvijek neutralno do bazično ( na tu karakteristiku upućuje i činjenica da nije nađena borovnica, prirodni indikator kiselih tala ). Područja na kojima nalazimo božikovinu su ujedno i izvorišta brojnih potočića, a iz čega proizlazi njihova povećana vlažnost. Za sva su staništa pomoću GPS uređaja određene Gauss-Krügerove kordinate ( vidi u Flora Croatica Database na linku http://hirc.botanic.hr/fcd/ ).






 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                


Pogled na Ljuba vodu sa javornog vrha