Pored tri velika carstva živih bića malo tko se obazire na jedan neobičan oblik života koji je tijekom evolucije uspio popuniti prazninu između biljaka i gljiva.To su lišajevi, organizmi stvoreni zajedničkom, obostrano korisnom, vezom gljive i alge.Dugo vremena lišajevi su smatrani mahovinom, ali danas ih znanost promatra kao zasebnu formu nižih biljaka ( talofita ), a koja obuhvaća oko 20.000 teško razlučivih vrsta. U prošlosti su lišajevi imali značajnu ulogu u ishrani stoke ( sjeverni predjeli skandinavskih zemalja ), proizvodnji nekih boja ( svima poznati lakmus ), medicini ( islandski lišaj je nezaobilazan sastojak čajeva protiv kašlja), a neke se vrste koriste i u izradi parfema. Najznačajnije i sve više korišteno svojstvo lišajeva je činjenica da se mogu normalno razvijati samo na području sa određenom čistoćom zraka, odnosno da u okruženju zagađenim nekim, za čovjeka uglavnom vrlo štetnim, tvarima ( osobito sumpornim dioksidom ), njihove kolonije stagniraju ili propadaju. Zbog toga u mnogim europskim zemljama oni već duže vrijeme služe kao prirodni indikatori zagađenosti zraka.Trenutno najčešće korištenu metodu mjerenja kvalitete zraka upotrebom lišajeva i način prezentacije dobivenih rezultata razvili su Ulrich Kirscbaum i Volkmar Wirth 1997. godine.Iako je metoda relativno jednostavna i daje pouzdane rezultate, ona zahtjeva određenu dodatnu opremu i specijalističko znanje, a uključuje i višegodišnje promatranje, što je vjerojatno i razlog da se kod nas, prema dostupnim podacima, još uvijek ne primjenjuje u širim razmjerima. Link objekta sa fotografijama.