uredi članak
obriši članak
Zapadni Kalnik
 
Prir. i povijesne znamen. zap.Kalnika
 
 

Fotografije uz članak . Cesta koja povezuje Breznicu sa Križevcima dijeli područje općine Visoko u dva krajobrazno izrazito oprečna dijela.Južno od nje prostiru se valoviti brežuljci pitomog Kalničkog prigorja, a sa sjeverne su strane strma brda, odvojena dubokim dolinama, a kojima se provlače mnogobrojni bistri potoci.Brda pokrivaju guste šume bukve i hrasta, te lijepo održavane livade i vinogradi, ali nisu rijetkost niti ogoljeli stjenoviti grebeni i visoke litice. Zbog obilja vodotoka okolica Visokog nekada je bila poznata po brojnim mlinovima, a od kojih je do sada ostalo djelomično sačuvano još samo nekoliko.Zahvaljujući svojem smještaju neposredno uz glavnu prometnicu najpoznatiji je drveni Deglinov mlin na potoku Kračevec, ali on iz godine u godinu napušten sve više propada.Uz rodne vinograde ponosno stoje za taj kraj specifične stare drvene i kamene klijeti.Srećom, one su jedna od još uvijek dobro sačuvanih vrijednosti visočkog kraja. Već će nas na ulazu u Vinično Gornje selo, najzapadnije naselje općine Visoko, iznenaditi nezaboravna slika žutom ilovačom premazane klijeti i debelog starog hrasta tko zna kada pored nje zasađenog.Osim većeg broja takvih impozantnih stabala hrastova, čija starost dosiže i do 250 godina, u Visokom, nedaleko gotičke crkve Svetog Trojstva, možemo vidjeti i znamenitu Belinu lipu, a za koju legenda kaže da potječe još iz vremena vladavine kralja Bele IV Arpadovića. Kod Čanjeva, iznad kamenoloma koji je nepovratno uništio ljepotu grebena Ribelj, nalaze se zidine istoimene srednjovjekovne utvrde ( 380 m ).Upravu su u tijeku istražni i konzervatorski radovi, a koji se provode pod vodstvom mr.sc. Luke Bekića, pročelnika Odjela za zaštitu arheološke baštine pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske.Prema sadašnjim saznanjima objekt je u 15. stoljeću sagradila obitelj Špirančić, a kasnije je preuređen u vojničku utvrdu namijenjenu obrani od Turaka. Krenemo li iz Čanjeva prema sjeveru, u dubinu najzapadnijih obronaka Kalničkog gorja, shvatit ćemo koliko u stvari malo znamo o tom dijelu Varaždinske županije.U šarolikom carstvu različitog raslinja naići ćemo na bogata staništa biljaka koje su već odavno zakonom zaštićene ( božikovina mekolisna veprina i lovorolisni likovac ), a u proljeće nikne i nekoliko zanimljivih vrsta iz porodice orhideja.Prilikom prolaska šumom ne treba nas iznenaditi brzi trk plahih srna ili lukave lisice.Uz sve to umornom i žednom namjerniku taj kraj nudi mnoštvo izvora čiste i hladne vode, a odmoriti se može čak i zimi u ugodnoj zavjetrini tamošnjih klanaca zaklonjenih gustim krošnjama drveća. Sa sjeverne strane gorskog lanca, na brdu Gradišće ( 310 m ), smještenom iznad mjesta gdje se spajaju potoci Paka, Mostišće i Rakov potok, nalaze se debele zidine još jedne srednjovjekovne utvrde. Nazvana je po potoku Paka, a najvjerojatnije potječe iz 13. stoljeća.Ona je u vrijeme prodora Mongola u naše krajeve kontrolirala i štitila Visočku stezu, jedan od nekoliko prirodnih prolaza preko zapadnih obronaka Kalničkog gorja.Istražne i zaštitne radove na tom lokalitetu od 2001. godine provodi ekipa prof. Marine Šimek, iz Arheološkog odjela Gradskog muzeja Varaždin.