Ukoliko putujete na more autoputom, u smjeru Zagreb, Zadar, Split negdje, oko 20 ak km prije tunela Sveti Rok, ugledati ćete sa desne strane neobičnu, uzdignutu, iz nizine Ličkog polja, kamenu glavu, na okruglom brdašcu.  

Ova kamena glava, postavljena na vrh na stožca te visine 852 ndm krije nekoliko zanimljivosti i vjerojatno Vam neće biti žao malo predahnuti od Vožnje,
sići sa auto puta, i popeti se na ZIR.

Ukoliko idete u navedenom smjeru ( prema Splitu ) na ZIR vodi prvi izlaz sa autoputa od odmorišta ZIR . Krenete kratko prema Udbini pa prva cesta makadam - desno. Krenete prema naselju koje se zove Trkulji.  U Trkuljima, kog čini nekoliko napuštenih kuća  živi samo jedna familija  i to Nikola, čovjek srednjih godina, sa svojom starijom majkom o kojoj se brine .

Zapravo najlakše je doći na Zir, ako stanete na odmorištu te preskoćite ogradu auto puta, i prošećete 5 min do Trkulja. No ova rečenica ipak je samo za ilustraciju položaja Zira.

Nakon što smo pronašli njihovu kuću, gdje je i početak staze za vrh Zira, ljubazni Nikola odmah nas je pozvao k sebi da kušamo njegove specijalitete - domaći kravlji sir,  mlijeko sa velebitskih pašnjaka i naravno domaću rakijicu . Nakon što su djeca probala pravo domaće velebitsko mlijeko i sir, a mi odrasli i velebitsku rakijicu, ljubazni domaćin upoznao nas je svojom kravom koja je mirno pasla i koja je zaslužna za ove njegove delicije.

Nakon toga dio ekipe uputio se prema vrhu Zira, a drugi dio ostao je radije dolje u dubokoj hladovini i pri domaćinovim darovima. Nakon "ubitačnih" Ludbreških vrućina, na visini oko 650 ndm, u podnožju Zira i pri ugodnoj  temperaturi 22%C
mislili su da nema nište ljepše u tom trenutku . No nije bilo baš tako.

Do vrha Zira dolazi se za otprilike 1,5 h laganim hodom. Staza prolazi prvo kroz šumu koja se nalazi na stožcu podnožja Zira, zatim pored jedne pećine, koju smo ostavili za povratak, te malo po strmim kamenim stijenama, pa ravno dio po stijenama prema kamenoj glavi Zira. Uspon na kamenu glavu nešto je strmiji te za ispomoć postoje i sajle na dva mjesta.

Sa vrha Zira prevladavaju prekrasni pogledi na sve strane. Vide se cijeli južni   Velebit (Crnopac, Sveto Brdo, Vagnski vrh, Visoćica itd)  sve prema Srednjem Velebitu te također i veliki dio Sjevernog Velebita.  Prevladava prekrasan pogled na cijelo donje Ličko polje. Na veliki dio autoceste, vide se tuneli Sveti Rok i nekoliko manjih te prevladava pogled prema planinama i brdima na sjever i sjevero istok. Prilikom promatranje okolice dobili smo obavijest od donje ekipe da se baš ne trebamo žuriti jer da je njima sasvim dobro dolje sa domaćinom.

Pošto smo se zadržali na vrhu neko vrijeme temperatura je počela naglo rasti. Vrućina je postala nesnošljiva i odlučili smo krenuti dolje. Uskoro smo bili mokri od znoja i jedva čekali da se vratimo.

No ponovno smo naišli na spilju i ovaj puta odlućili zakoračiti u nju. Otvor spilje izgleda uzak izvana, jer se ulaz spušta prema dolje. Zakoračivši u spilju,  pred nama se otvorila velika dvorana, ćiji kraj nismo mogli nazrijeti. Ono što nam je u tom trenutku bilo najljepše je bilo to da je temperatura u spilji bila mnogo niža nego vani. Dapaće bilo je hladno, možda oko 10% C. Kako smo se udalajvali od ulaza, temperatura je postajala još niža. Pošto smo bili vrući i znojni sa nas se dizala para, te smo u početku izgledali kao neki duhovi ili bića sa druge planete. Sa stropa koji je bio oko 2,5-3m iznad poda, lagano su kapale kapljice vode. Uz razgledavanje špiljskih ukrasa i većih siga, nakon laganih spusteva prema dublje, stigli smo nakon cca 180m i do kraja zadnje dvorane.

Tamo je Nikola otkrio manji otvor te se potrbuške, puzajući, uvukao u njega, propuzao još cca 10 m te otkrio novu veliku dvoranu, te je uspio snimiti. Daljne istraživanje ostavili smo za idući puta. Kasnije nam je domaćin rekao, što su zapravo utvrdili spelolozi, da je spilja navodno duga oko 350m te da se na kraju nalazi jezero.

Nikako nam se nije dalo van iz svježine spilje. Ali neminovno nismo mogli dugo odgađati. Pri izlasku zapljusnuo nas je val vrućine. Pri ljubaznom domaćinu Nikoli ostali smo ješ neko vrijeme, nabavili dovoljne kolićine sira, zažaljeli mu dug i dobar život te se rastali uz dogovor o ponovnom posjetu Ziru i nastavku istraživanje pećine do kraja.


Vrh Zir kontrolna je točka Hrvatske planinarske obilaznice kao i kontrolna točka obilaznice - Lički gorski biseri.

Fotografije uz članak :
http://www.crtice-hrvatske.com/turizam_zanimljive_destinacije_hrvatska.php?sifra=zir

20.7.07

U spilji na ZIR-u .