Jedan trenutak u sadašnjosti ...
Našao sam se 30 m ispod vrha kuka Čeline. Uski dvadeset metara dugačak ,skoro okomit, goli kameni prolaz bio je u obliku ždrila ispružen s moje lijeve i desne strane . Želio sam doći na vrh kuka. Napravio sam korak više. Lijevom rukom čvrsto sam se držao za jedinu izbočinu u stijeni koju sam primjetio. Stojeći lijevom nogom na uskoj kamenoj pločici, uzaldno sam tražio mjesto gdje da se uhvatim desnom rukom. Pogled mi u laganoj panici skrene dolje. Ispod mene petnaest metara praznine. I oštre litice. U djeliću vremena se zatamnilo. Iz tamnoplavog neba začuo se prasak groma. Oslonac nisam našao niti sam mogao bezopasno dolje. Panika. Vjerojatno će mi netko pomoći. Gdje su svi . Zašto nema nekoga. Da mi pomogne. Gdje su sada mobiteli i sva suvremena sredstva i pomagala na koje smo naviknuli-pomislim ! Gdje je netko ! Nikoga nema ! Jedva se na uskom kamenčiću zadržavam ponad 15 metarske provalije, ispod zatamnjelog neba pred oluju, negdje u tamnim dulibama Velebita. Tada se pojavio jedan čudan osječaj. Tada sam osjetio da sam sam. Sam sa sobom u ovom trenutku. Nema ni prošlosti ni budućnosti. Ni onoga što budućnost donosi ni onoga kako je bilo u prošlosti. Samo ja i ovaj sadašnji trenutak bilo je sve što je postojalo. Samo taj dio vremena. Nestalo je sveg svijeta oko mene. Postao sam svjestan sebe. Shvatim da si samo sam mogu pomoći. Da nitko neće doći.
Svi članovi PD "Ludbreg" sretno i zadovoljni, vratili su se sa još jednog lijepog, atraktivnog, poučnog i uzbudljivog pohoda po Dabrovima Velebita.
U subotu u 4.30 krenuli smo iz Ludbrega za Križevce. Usput smo u Koprivnici pobrali Damira, predsjednika PD Pevec iz Koprivnice. U Križevcima smo se sreli s legendarnim ŠtefaAN-om , predsjednikom PD Križevci - Ivicom i drugim Križevačkim planinarima. Autobus je krenuo točno prema planu u 5.30 iz Križevaca. U Zagrebu se ukrcala grupa od 20 mladih planinara koju je predvodio Križevčan Robi, koji je na studiju u Zagrebu.
S grupom od preko 30-ak planinara stigli smo u Baške Oštarije oko 9.30 te parkirali pored hotela Velebno. Nakon pripreme i provjere opreme krenuli smo prema Ravnom Dabru. Usprkos lošoj prognozi vrijeme je bilo veoma dobro iako promjenjivo oblačno sa sunčanim razdobljima.
Lipanj je vrijeme kada na Velebitu procvatu mnoge biljke tako da smo se nauživali pogleda i mirisa prekrasnih cvjetova, biljaka i raznih endemskih biljaka koje tamo rastu. Ovaj puta naš botaničar bio je Damir Srednoselec, predsjednik PD-Pevec-Koprivnica koji nam je objašnjavao ljekovita svojstva svake biljke posebno. Tako smo pronašli i korjen biljke Lincura (Srčanik) koji se stavlja u rakiju. Pogodan je za srce i drugo. Ukoliko nekoga zanima kakav okus ima rakija sa korjenom lincura neka se javi. Pripremili smo dovoljne kolićine za degustaciju J . Pošto nisam stručnjak za biljke ne mogu se sjetiti mase toga što samo čuli vidjeli i naučili.
Prošli smo kroz malo Velebitsko selo Stupaćinovo. Premužićevom stazom, koja prolazi sa južne strane podno Grabra, Kize, Žutog Kuka, Vranja Kuka, Škrbine, Širokog Kuka, kroz Bačića Kosu, Dabarsku Kosu napredoval smo prema Ravnom Dabru. Sa lijeve strane nizali su se predivni pogledi na Pag i okolne otoke te na plavi Jadran. Premužićeva staza prolazi kroz najljepše djelove Velebita i smatra se remek djelom suhog graditeljstva. A što je vidljivo i na ovoj dionici kojom smo prošli. Dionica je lagana i svatko je može bez problema proći. Nakon 4 sata lagane šetnje uz puno promatranja i slikanja stigli smo do Ravnog Dabra.
Pred nama se pokazao prekrasan prizor. Dabar izgleda kao ogroman mjesečev krater dubine cca 100 m i širine oko 500 m. U pozadini se diže gola visoka stijena Čelina, koja me odmah zaokupila. Podno nje smjestio se Planinarski Dom Ravni Dabar.
Smjestili smo se u domu. Odatle je grupa od cca 20-ak planinara krenula na Bačića Kuk (1304) gdje su jedni od najljepših Kukova Velebita. Drugi su pored Planinarskog doma šetali te istraživali okolinu. Mladi članovi PD Ludbreg odlučili su prošetati po dolini u Ravnom Dabru. Pošto me fascinirala Čelina ja sam se odlučio popeti na tu veliku golu stijenu. Pri silasku uhvatio me je snažan pljusak, nošen jakom burom.
Nešto kasnije, vratila se i grupa sa Bačića Kuka. Stanje koje je izazvao jaki pljusak i bura brzo je riješio veoma ljubazni domar. Ponudio nas je pravom velebitskom medovačom, tako da se nakon sušenja i presvlačenja veselo raspoloženje uz gitaru brzo vratilo u ekipu. Pasalo je i Velebitsko pivo, kao i topla večera koju je opet začinjenu velebitskim aromatičnim biljem i posluženu uz svijeće pripremio domar. Svaka pohvala našem domaćinu u domu Ravni Dabar na ljubaznosti i trudu.
Noć u unutrašnjosti Velebita kao i jutro poseban je doživljaj. A osobno mi se dopada što snage telekomunikacija do tamo još nisu doprle. Nakon aromatičnog velebitskog čaja i doručka u prirodi razdvojli smo se u tri grupe.
Jedni su odabrali spust prema Karlobagu, drugi povratag u Baške Oštarije preko Crnog Dabra, a treći povratak stazom kojom smo i došli.
Mi iz PD Ludbreg, zajedno sa Štefom i Ivicom odlučili smo se na povratak preko Crnog Dabra, ni ne sluteći koliko uspona i spustova nas čeka.
Crni Dabar je duboka dolina na 700 ndm okružena vrhuncima sa svih strana. Na sjeveru je Devčić Vršak (1031) te na jugu niz od nekoliko vrhova do 1274 ndm. Na istoku je Kameniti vršak (1031), a na zapadu Žuljev vrh (1125) . U dolini smo pronašli staro napušteno mjesto Crni Dabar gdje se mogu vidjeti stare kamene kuće obrasle grmljem i raslinjem. U sredini sela nalazi se zdenac sa navodno pitkom vodom što nismo isprobali. Dobri duh Kalnika - naš vodić, ŠtefAN pročistio je mjesto oko zdenca svojim škarama te učinio mjesto vidljivijim. Nakon odmora i okrijepe krenuli smo na dugačak i naporan uspon prema prijevoju Laginac (1200 ) te prema Baškim Oštarijama . Nakon 5,5 h stigli smo u Baške Oštarije gdje nas je već nestrpljivo čekao naš vozać. Htjeli smo u hotel Velebno na Velebitsko pivo al nam je ljubazni vozač rekao da bolje da taj užitak sačuvamo za predivni restoran pored mora u Karlobagu. Imao je pravo.
Spuštajući se autobusom prema Karlobagu vijugavom cestom, sa puno serpentina, nizale su se predivne panoramske slike obale i otoka, kao i vjetrenjača za struju na Pagu. Restoran je zaista bio na obali mora, ispod velike smokve, te smo se tamo jedan sat gušterirali J kao gušteri na blagom lipanjskom suncu, uživajući, nakon bure, koja nas je propuhala na Lagincu.
Oko 16 .30 krenuli smo kući. No usput smo napravili još mnogo fotografija u prekrasnoj dolini Gacke. Svako od vrela Gacke koje smo posjetili krije jednu svoju priću, koju ću ispričati idući puta.
U Ludbreg smo stigli u 23.30 h.
Čestitke planinarskom društvu Kalnik iz Križevaca na izvrsno i sadržajno organiziranom pohodu.
Iz Ludbrega u pohodu učestvovali su članovi "PD Ludbreg"
Klarić Damir
Horvat Marko
Klarić Nikola |
