U nedjelju 7.5.2006. skupina planinara iz Ludbrega i Varaždina organizirala je izlet na , nama, do tada još nepoznatu,  Strahinjčicu.

Već neko vrijeme se pitam da li ime Strahinjčica potjeće od riječi strah i kakve se sve tajne kriju u toj planini od 846 m.

Brujanje kompjutera, sivilo monitora, zvonjavu telefona, nestrpljive korisnike informacijskih sistema konačno je zamjenilo mirno zelenilo zagorskih bregi i lijep polusunčan dan proveden na Strahinjčici, drugoj po veličini Zagorskoj planini.

Pohod preko Strahinjčice bio je veoma interesantan i neobičan, malo drugačiji nego po ostalim bregima.

Moja kćerka inače voli kamenite staze i penjanje, ali, nisam uspio dokučiti  zašto, rekla mi je  da bi voljela ponovno idući tjedan na Strahinjčicu ???

Bez  Željkovog izvrsnog poznavanja biljnih vrsta ne bih sigurno upoznali toliko veoma rijetkih biljaka, a možda i endemskih koje smo pronašli na Strahinjčici. No posebno sam zapamtio one iz porodica orhideja kao i kranjske ljijane, koji doduše još nisu procvjetali ali bili su blizu. Pregledali smo mnoštvo raznolikog bilja (čija sva imena nisam mogao zapamtiti  - ja sam informaticar ) koje smo pronašli na dugoj uskoj zelenoj livadi i koje nam je Željko, svaku biljku pojedinačno,  imenovao.  Sat botanike kakav se dugo pamti. Nekoliko ogromnih mravinjaka, pokoji vodeni daždevnjak te jastrebi u niskom letu upotpunili su sliku Strahinjcice. Neobična priroda i lijepi kameni planinarski dom,  ljubazni domari, vidikovac Dedek te lijepi šumski vrh na  kojem raste široka razgranata bukva, dobro vrijeme i društvo učinili su naš pohod Strahinjčicom potpunim odmorom za dušu i tijelo.

Zahvaljujem Željku što nas je veoma znalački vodio po stazama Strahinjčice, te upoznao sa rijetkim vrstama bilja.

Napisao Damir.