Grupa sastavljena od varaždinskih, koprivničkih i belečkih planinara i gljivara, predvođena Željkom, članom PD-a 'Ludbreg', iskoristila je nedjelju, 23. srpnja, za razgledavanje okolice Belecgrada, stare gradine smještene s južne strane Ivančice nedaleko od naselja Belec i proučavanje tamošnjih gljiva, s osobitim naglaskom na one vrste koje dobro podnose ovogodišnje ekstremne vremenske uvjete, obilježene izrazito visokim temperaturama i sušom.

    Upornost članova male gljivarske ekspedicije nagrađena je nalazom desetak vrsta vrganjevki ( Boletus ), dvije vrste pupavki ( Amanita ), jedne do sada kod nas neopisane mlječnice ( Lactarius evosmus ) i nekoliko zanimljivih krasnica ( Russula ).Tom je prilikom zabilježena zanimljiva pojava većeg broja primjeraka lažne ludare ( B. satanoides ), kraljevke ( B. regius ) i lažne kraljevke ( B. pseudoregius ), te osamljene muhare ( Amanita strobiliformis ) i žute ruževače ( Boletus rhodoxanthus ), kod nas izuzetno rijetkih gljiva.

    Boravak u tom dijelu Hrvatskog zagorja bila je prilika i za obilazak vrhova Mindžalovec ( 659 m ) i Osinec ( 531 m ), te razgledavanje ostataka srednjovjekovne utvrde Belecgrad ( 532 m ).

    Ostaci utvrde nalaze se na vrhu strmog brda, otprilike 4 kilometra sjeverno od današnjeg naselja Belec.Utvrda je u tlocrtu imala oblik nepravilnog trapeza, dužine oko 60, a širine 21 metar.U sjevernom dijelu utvrde stajala je dvokatna palača, a između nje i južnog obrambenog zida gospodarske zgrade.U utvrdu se ulazilo kroz vrata koja su bila smještena na sredini južnog obrambenog zida.Razvojem i jačanjem vatrenog oružja tijekom 15. i 16. stoljeća Belecgrad je s juga dodatno utvrđen velikim polukružnim bastionomi.Utvrda prvi puta spominje godine 1334. kada iz gospodstva Fridrika Celjskog prelazi u posjed Petra Gisinga.Polovicom 18. stoljeća utvrda je napuštena, a središtem posjeda postaje obližnji dvorac u Selnici.

Napisao : Željko Remar