Dana 23.12.2006 PD Ludbreg pridružio se tradicionalnom Božićnom pohodu preko Kalničke grede. Božićni pohod preko Kalničke grede svake godine neposredno prije Božića organizira udruga mladih Kalnik, te im se pridružuju i zainteresirani planinari, znatiželjnici kao i ostali zaljubljenici u prirodu i u ovo slabo poznato podneblje . Uz ostale zanimljivosti jedna od draži prolaska preko ovog masiva od istoka do zapada je ta što ne postoji markirana planinarska staza, te oni željni vježbe orjentiranja u prirodi uz uživanje u lijepim pogledima i šetnje po hribu, mogu izoštriti vještine orjentacije. Šetnja Kalničkom gredom biti će izazov i za one željne alpinističkog penjanja kao i za ljubitelje šetnje lijepim šumskim stazama sa pojavom kamenih gromada iz kojih se kroz brojne pukotine probijaju neobični biljni oblici, te pružaju strme, a ponegdje i okomite litice sa lijeve i desne strane . Klinove i sajle na nekim mjestima zamjeniti će čvrsta i žilava drvca izrasla iz kamena. No moj savjet - prije upotrebe - provjeriti da li drvce nije suho ! Za one malo hrabrije i željne avanture Kalnička greda je pravi mali izazov.
Nakon što je nas nekoliko napustilo oblačni Ludbreg, i nakon što smo šumskom stazom Slanje - Vratno stigli do ugostiteljskog objekta Bela u Kalniku, gdje smo se našli sa Štefom, pojavilo se sunce. Do čekanja ostalih sudionika promatrali smo, ispod modrog neba, brdski masiv dug oko 6,35 km , s najvišom točkom Vuklec 570 m i proučavali mjesta našeg prolaska. Oko 9h skupili su se svi sudionici . Štef je ostavio svoj Renault u mjestu Kalnik, dok smo mojim autom krenuli natrag prema Vratnu do stare nesuđene vapnare . Vapnara naime nikada nije počela sa radom. Od nje je sada ostao još dimnjak visok oko 20 m te neposredno pored stara ložnica gdje su vjerojatno namjeravali zagrijavati kamenje doneseno iz okoline i zatim ga pretvarati u Vapno.
Raspitivao sam se kod domaćina UMK (udruga mladih Kalnik-a) po čemu je zapravo Vratno dobilo ime. Postoji tumačenje (koje nisam provjeravao) da je nekada na tom mjestu, iznad puta koji ulazi u vratno postojao veći kameni luk, koji je povezivao dva susjedna brda te ispod kojeg su mogla prolaziti kola. Luk je lićio na vrata te je i Vratno po njemu dobilo ime. Kasnije da bi mogla prolaziti kola i vozila sa većim i višim teretom kameni luk je srušen.
Uspon na istočni dio Kalničke grede počeli smo upravo pored vapnare i dimnjaka Rinkov. Ovaj istočni uspon je veoma strm i dobar za razgibavanje. Prolazi neposredno, malo udesno od zaraslih kamenih litica istočne strane Kalničke grede. Nakon ovog početnog uspona, kratkog odmora i zajedničkog fotografiranja krenuli smo prema vrhu Škrinji (500 m) . Škrinja zimi (kada nema lišća) postaje uočljiva odmah nakon istočnog uspona te se, sa ove pozicije, vidi kao daleka siva uzvisina od cca 100 ndm više .
Odavde je svatko birao kojom stranom će se popeti na Škrinju. Za zapadni prilaz treba južno zaobići uzdignute kamene stijene Škrinje i lagano se po krševitim stijenama popeti na nju. Južni prilaz je veoma strm, veoma blizu okomice, ali ima mnogo malih žilavih drveća koja poslužuju umjesto klinova te bočastih kamenja za oslonac te je ovaj uspon prava poslastica za one željne strmog penjanja kamenim liticama, kao i za one koji bi to htjeli probati, a nemaju mnogo iskustva. Dok je, prići Škrinji, sa sjeverne strane nemoguće bez štrikova, klinova i alpinističke opreme. Naime Škrinja je sa te strane omeđena okomitim kamenim liticama i stijenama visine od cca 200-250 m.
Mi, zajedno sa Štefanom, nakon početnih nedoumica ipak smo se odlučili prići Škrinji sa južne strme strane. Uspon je bio zanimljiv i interesantan onima koji to vole. Pošto po hribu Kalničke grede nema uređene planinarske staze, kao ni po ovoj južnoj strani na Škrinju, na nekoliko mjesta naišli smo na mjesta blago obrasla grmljem ili bodljikavim raslinjem, no Štefove škare jednostavno se riješile situaciju. Nakon izbijanja, nešto istočno od vrha na hrbat Škrinje, po uskom kamenom prolazom stgli smo do samog vrha. Sa Škrinje, gledajući kružno i u slučaju lijepog vremena pružaju se pogledi do Ludbrega (vidljiv je vodotoranj u Ludbreškim Vinogradima), Apatovca, Bilogore, Medvednice, Ivanšćice, te prema Varaždinu, i Varaždinskim Toplicama koji su skriveni iza mnogobrojih brda . Sa Škrinje, pogotovo u zimsko doba, kada nema lišća veoma pregledno i dobro uočava se geomorfologija čitavog područja prema sjeveru u širokom luku od zapada pa do istoka. U slučaju da želite proučavati vrhove i brda ovog djela Kalničkog gorja nema boljeg nego uzeti kartu i kompas i uspeti se na Škrinju.
Silazeći sa Škrinje, sa sjeverne strane kamene stijene, pregledali smo otvor koji je ličio na početak Špilje. Uvukli smo se unutra no dalje se nije moglo pošto je otvor bio preuzak. Dobar zaklon u slučaju da Vas tamo negdje uhvati kiša ili oluja.
Izišli smo sa Škrinje lakšim zapadnim prilazom te krenuli prema sljedećem cilju - vrhu Podrevcu. Iako po hrbtu Kalničke grede ne postoje posebni putovi ni staze kretali smo se veoma jednostavno po čistim šumamam po suhom lišću dok su se na lijevu i desnu stranu pružale strme padine. Lagana šetnja ovim dijelom pravi je odmor. Stigli smo do vrha Podrevec (544 ndm) . Vrh podrevec je strma stijena prošarana rupama i izbočinama u visini od cca 7 metara . Sa vrha otvara se se lijep pogled na cestu od Vratna do Kalnika, na okolna sela kao i na šire područje prema Križevcima i jugu.
Bilo je vrijeme za malo veći odmor. Produžili smo još 15 minuta po hrbtu grede te stigli do prirodnog logorišta, ugodnog mjesta iza jedne velike stijene gdje su se već odmarali organizatori pohoda koji su nam pripremili slasne delicije sa logorske vatre. Netko je u šali rekao da ćemo ovo mjesto nazvati Benkova zaravan. Ova pozicija nalazi se negdje na polovici Kalničke grede. Nakon razgovora i druženja krenuli smo dalje.
Ovdje smo se ponovno razdvojili. Mi smo krenuli dolje desno prema sjevernom vidikovcu te markiranoj planinarskoj stazi podno sjevernog dijela Kalničke grede. Domaćini su krenuli dalje gore na najviši vrh Vuklec (570) te pored Obeliska na krajnji zapadni greben grede odakle su se strmo spustili u podnožje starog grada Velikog Kalnika. Zapadni greben bio je okupan zalazećim suncem te je njihov spust, gledajući sa strane bio veoma atraktivan za promatranje.
Sa markirane sjeverne staze podno Kalničke grede, ukoliko polazite od planinarskog doma Kalnik, moguće je uspeti se na zapadni dio Kalničke grede ili također prema poznatom Obelisku za što postoje smjerokazi za koje se pobrinuo Štef. Sjeverna staza podno Kalničke grede u konaćnici izbija u podnožju starog grada Velikog Kalnika.
Fotografije su još u izradi . Za sada je gotove najbolje pogledati na ovom linku :
http://crtice-hrvatske.com/turizam_zanimljive_destinacije_hrvatska.php?sifra=kalnicka_greda&
|
