PLANINARSKO DRUŠTVO 'LUDBREG' - NAJAVA IZLETA
NEDJELJA, 02. OŽUJKA 2008.
PUSTA BELA - POKOJEC- RUCKI GUBEC
Vodič : Željko Remar, 091 895 9008
Polazak : -iz Ludbrega u 7.15 h ispred ugostiteljskog
objekta Sigečak u Sigecu
-iz Varaždina ( parkiralište hotela 'Turist' ) u 8,00
sati
Za polazak iz Ludbrega za informacije javite se
na 098 267 067 (Damir Klarić)
Vožnja automobilima Ludbreg Varaždin Beretinec Završje Bela Belski dol Bukali ( oko 30 minuta )
Pješačenje : 1. dio ribnjak u Belskom dolu Pusta Bela ( oko 1 sat, mogućnost kupnje pastrva u ribogojilištu ).
2. dio zaselak Bukali u Belskom dolu 'Lujčekova hiža' na Pokojcu ( 20 minuta )- odmor šetnja do zaselka Pokojec i dalje do stijene / vidikovca Rucki gubec ( 1 sat ) povratak do automobila kroz dio Belskog dola.
ZANIMLJIVOSTI PODRUČJA :
Utvrda Pusta Bela prvi se put spominje godine 1275. u imenu opata Margarita, poglavara Bele ( frater Margarita preceptor de Bela). Sagradili su je pripadnici viteškoga reda sv. Ivana Jeruzalemskoga ( Ivanovci ), najvjerojatnije potkraj 12. ili početkom 13. stoljeća, kao sjedište svog velikog posjeda u dolini rijeke Bednje. Utvrda je smještena na vrhu Ivanuševa brda ( 430 m ), neposredno iznad Belskog dola, slikovitog klanca koji, prodirući kroz gorski masiv Ivančice, spaja današnja naselja Bela, na sjevernoj i Podrute, na južnoj strani planine. Kamena građevina je imala oblik pravilnog trapeza sa okruglom kulom u sredini, a ulaz u nju nalazio se na sredini sjevernog obrambenog zida. Tijekom turskih osvajanja u 15. i 16. stoljeću, zbog promjena u načinu ratovanja, postala je nedostatna za obranu belskog vlastelinstva i tamošnjeg stanovništva, pa njezini vlasnici u dolini rijeke Bednje prvo grade manji kaštel, a kasnije i veliki barokni dvorac.
Najkraći pristup do Puste Bele je označenom planinarskom stazom iz Belskog dola, a čiji je početak kod ribogojilišta, izgrađenog na Belskom potoku nedaleko od kaštela Bela I.
U Belskom dolu, jednom od najljepših klanaca na području Hrvatskog zagorja, nalazi se poznati izvor Pod bukvom ( zagorska muška voda ), a kraj njega lijepa kapelica. Malo dalje smješteno je gospodarstvo obitelji Bukal. Za brojne izletnike to su svojevrsna vrata na putu prema planinarskoj kući 'Lujčekova hiža' na Pokojcu. Članovi toga malog domaćinstva još uvijek dobro pamte vremena kada su se šumskom cestom prema Pokojcu vukla stara drvena kola natovarena bukovim cjepanicama, drvenim ugljenom, vapnom i zagorskim mrkim ugljenom, odnosno kolinom.
U razgovoru sa sada već pokojnim Marijanom Kranjcom, starim prijateljem varaždinskih planinara, saznali smo da su do pedesetih godina prošlog stoljeća na obroncima Ruckog gupca mještani Pokojca i obližnjih zaselaka u primitivnim 'vapelnicama' iz mekanog vapnenca pekli vapno, a u dubini kotline Vodice palili 'vuglenice' i proizvodili kvalitetni bukov drveni ugljen.
Ipak, najzanimljivija je priča o već zaboravljenoj eksploataciji slojeva mrkog ugljena, koji se u okolici 'Lujčekove hiže' mogu pronaći na dubini ne većoj od pola metra, a dio su širokog ugljenonosnog pojasa koji se od Zajezde preko Vodica proteže sve do Kamene gorice kod Podruta. To su najčešće bili površinski kopovi čiji se tragovi danas još jedva mogu uočiti. Za razliku od drugih zagorskih rudnika u Vodicama su se vadile relativno male količine ugljena, a radilo se isključivo jednostavnim priručnim alatom, odnosno lopatama i krampovima.
Planinarska kuća 'Lujčekova hiža' ( 434 m ) usidrila se na Rićkovom krču, uz rub kotline Vodice. Izgrađena je 1977. godine, a njome upravlja HPD 'Milengrad' iz Budinščine. Kuća nosi ime pokojnog Ljudevita Hercega Lujčeka, legende ovdašnjeg planinarstva. Otvorena je svake subote i nedjelje, te blagdanom, a o gostima brinu ljubazni domari Ljubica i Stjepan Rićko. U kući postoji mogućnost noćenja, opskrbljena je pićem, dok se za hranu treba dogovoriti sa domarima ( tel. 042 625 123 ili u planinarskoj kući 049 893 6183 ).
Izvor Pod bukvom u Belskom dolu
Lujčekova hiža na Pokojcu
Zidine Puste Bele
|
