PD - Ludbreg, uspon na Triglav u zimskim uvjetima
Dramatično u snježnoj mećavi na 2500 ndm
Nakon višekratnog odgađanja pohoda, zbog loših vremenskih uvjeta, napokon se 4. i 5. listopada 2008 ukazala mogučnost uspona do najviše slovenske planine Triglav-a (2864m), Tako se, u subotu ujutro, oko 11h , nakon tmurnog kišnog puta, od 5h i pod tamnim oblacima, u dolini Krme našla grupica od 13 članova PD Ludbreg, te 2 gosta - članica HPD Bilo -Koprivnica i član PD Grohot Marija Bistrica. Sunce koje je počelo provirivati, nakon nekoliko kišnih dana, vračalo je optimizam u uspjeh ovog - kasnije se vidjelo, jako zahtjevnog pohda, za obje ekipe. Pohod je imao više ciljeva. Zahtjevniji ciljevi su bili uspon na vrh Rjavine (2532m), uspon na vrh Triglav (2864m), te manje zahtjevni - upoznavanje s planinarenjem u zimskim uvjetima te zajedničko druženje, i upoznavanje članova, od kojih je večini to bio i prvi susret sa Julijskim alpama te djelom Triglavskog nacionalnog parka.
Već na samom putovanju kroz Sloveniju primjetili smo da uspon i odrađivanje glavnih ciljeva neće biti jednostavno jer se na okolnim planinama Karavanki te Kamniško Savinjskih alpi lijepo vidjelo da se snježna granica spustila do 1000 m.ndm. dok su im vrhovi bili u tamnim oblacima. No kako u PD Ludbreg postoji nekoliko veoma iskusnih planinara i planinarki koji su u zimskim uvjetima prošli i kroz najviše europske vrhove, odluke i procjene donosile su se dogovorno i veoma kvalitetno, što se kasnije pokazalo od presudne važnosti.
Tako je i promjenjen prvotni plan, pa je umjesto da se ide prema Kredarici po putu "Čez Prag" i odlučeno da se ide kroz dolinu Krme.
Dolina Krme, odabrana je kao polazno mjesto zbog kiše i snijega koji su padali na Triglavu prethodna dva dana. Krma -prekrasna ledenjačka dolina, nastala djelovanjem ledenjaka u prošlosti, za planinare predstavlja početnu točku uspona prema Triglavu, najčešće u zimskim uvjetima, a kada se pogleda odozgo izgleda kao veliko izdubljeno korito, omeđeno visokim planinama, s jedne strane Debele peči (2014m), Razora(1893m), Velikog i Malog Draškog vrha(2132m), Tosca(2275) i s druge strane stijenama Priševca(1996m), Luknje(2245m), Dimnika(2104) sa Rjavinom u pozadini(2532m).
Na samom početku uspona, odvojio se iskusni dvojac, Filip Culjak - član PD Ludbreg, te Dominko Krajac - član PD Grohot - Marija bistrica koji su preko KOTA krenuli u osvajanje jako zahtjevne Rjavine, na koju se treba, u završnom djelu, viseći ponad provalija, popeti kroz nekoliko mjesta preko klinova i sajli.
Prema Kredarici (2515m), u 11.30h kroz dolinu KRME, krenula je druga ekipa od 13 članova, koja se također podjelila na jaču i bržu ekipu i onu koja se kretala nešto laganije. Penjuči se sve više, mnogo smo fotografirali, te uživali u neobičnim prirodnim tvorevinama satkanih od visokih litica sa lijeve i desne strane te neobičnim oblicima ogromne doline koritastog oblika.
Pošto se početna točka uspona nalazi na 950 m, već tamo počeo se pojavljivao vlažan snijeg, koji je usponom postajao sve dublji i suhlji, dok je na višim otvorenim predjelima počelo lagano puhati te temperatura osjetno padati.
Već u 16 sati (4,5h nakon polaska) dobili smo SMS i pozdrav od djela ekipe koje je već stigla do Kredarice. Predviđeno vrijeme uspona po toj stazi je 6h . U tom trenutku mi sporiji, nalazili smo se na 1900 ndm te planirali prije 19.00h biti na Kredarici.
No oko 18h, na 2300 ndm, na predjelu zvanom "Kalvarija" (velika strmina od sipara - kada nema snijega) počela je prava mala drama. Podigla se snažna snježna mećava puhavši preko 100 km/h, šibala snijeg u lice čiji udari kristala u kožu su se osječali kao ubodi igle, temperatura se spustila na preko -20°C (kako su nam kasnije rekli). Vjetar je noseći snijeg puhao tako snažno da se nije moglo ni normalno stajati ni gledati. Otežano smo se kretali u intervalima između snažnih udara vjetra i snijega. Spustila se noć. Bili smo cca 300 ndm od doma na Kredarici. Na djelovima staza je bila zaleđena, a na djelovima s dubokim nanosima snijega. Jedan član imao je problema s kretanjem. Trebalo je uzeti nositi njegov ruksak i ugrijati mu noge te pomoći da stigne do doma na Kredarici. Javili smo gornjoj ekipi da imamo problema. Rekao sam jednom kolegi neka on sa jednim mlađim članom dalje nastavi prema Kredarici, a ja ću ostati dolje sa umornim kolegom dok ga ne zbrinemo. Pošto u nočnoj olujnoj mećavi od slovenske službe spašavanja nismo mogli očekivati pomoć, morali smo sve sami odraditi. Prema nama počeli su se spuštati naši članovi Zdenko i Adi ( koji su najprofesionalnije odradili najvažniji i najzahtjevniji dio posla) , te su stigli do nas nakon 45 min. Kolegu smo profesionalno zbrinuli, te smo mu po mećavi koja se više još jače rasplamsala, otežano, pomagali, kretati se prema Kredarici. Otprilike 100m prije vrha, na velikoj i ledenoj završnoj strmini, pojavili su se i dečki iz HGSS-a Ogulin, koji su nam u završnom djelu pomogli da kolega sretno stigne do doma. Nakon 11h provedenih na nogama, i prošavši kroz snažnu ledenu oluju, Darko mi je u Triglavskom domu, u 22h, za stol, donio pravu toplu juhu na čemu mu najiskrenije zahvaljujem.
Zrinka me je tada izvjestila, da je zbog snažne snježne mećave, i ekipa koja je išla na Rjavinu, nešto malo prije vrha odlučila odustati od osvajanja vrha te se vratila. Pokušali su se probiti do doma na Kredarici, na zbog snježnih nanosa i oluje nisu uspjeli pronaći put. Zadnja poruka, prije nego što su mobiteli prestali raditi bila je da se vraćaju u Staničev dom, koji nije radio. Osim zimske sobe.
Jedan dio ekipe od 3 člana, isplanirao je odlazak za Staničev dom odmah ujutro čim svane. Tako je i bilo. Ujutro je vjetar nešto oslabio ali još je uvijek bio snažan i leden. Nakon 1h ekipa se javila da se ni oni ne mogu probiti do Staničevog doma, ali da su stupili u kontakt s Filipom i Dominkom i da je sa njima sve u redu te da su dobro prenočili u zimskoj sobi Staničevog doma. Dojavljeno im je neka neidu na Kredaricu nego da se spuste preko KOTA u dolinu Krme na parkiralište.
Do 10h uživali smo u toplini doma na Kredarici te šetali po ledenom snijegu okolo doma, (Ami se popeo i na najviši vrh Kredarice) i fotografirajući zimski Triglav koji je izgledao zastrašujuće zbog vjetra, vijavica snijega, te jurećih tamnih oblaka na vršnim djelovima. Nikomu od nas nije palo napamet da se uspinje gore. Četvero Čeha ( dvije ženske i dva muška) je pokušalo uspon, no uspjeli su samo do malog Triglava odakle su bili prisiljeni vratiti se upravo zbog vijavica, i snježnih olujnih udara vjetra. Također i dečki iz HGSS-a, koji su prethodno planirali uspon, odustali su od njega zbog vremenskih uvjeta.
Poslije 10h krenuli smo svi zajedno dolje. Vjetar je prestao, a dan je postao preljep, sunčan, idealan za uživanje u planinama Julijskih alpa. Nakon uspješnog spusta, te odlaska u piceriju BOTANA , pored Ljubljane i aerodroma Brnik, dugo smo prepričavali dogodovštine. Mnogi su rekli da im je ovo bio najljepši i najuzbudljiviji izlet do sada, dok su drugi tek sada osjetili ljepotu planinarenja i duh druženja u planini, a neki su prvi puta osjetili snagu planine i nemoč pred prirodom, a svi zajedno postali smo bogatiji za jedno novo veliko iskustvo.
Svi članovi društva i sudionici bili su fenomenalni, a posebno bih izdvojio Zdenka i Adi-a na njihovoj požrtvovnosti, zatim najmlađe članove Luku, Tomi-a, Korneliju,Adi-a i Nikolu koji su se spustili od Kredarice do Krme za 1h50 min, Filipa Culjak i Dominka Krajačić koji su, u najtežim zimskim uvjetima, osvojili Malu Rjavinu (2530m) i zamalo uspjeli osvojit Rjavinu(2532m) te pametno odlučili da se vrate, a zatim i sve ostale Zrinku, Nadu, Vjeka, Damira V., Darka i Alena
Mnogo toga o ovom pohodu govori i sljedeći tekst koji je dopisala Zrinka Culjak :
Nakon što sam pročitala Damirov tekst, nadodala bih samo par riječi. Moram priznati da me u početku, kada smo još dogovarali naš izlet, bilo pomalo "strah", jer nikada nisam planinarila u tako velikoj grupi. Naši izleti bili su večinom u troje ili u četvero. No, već nakon upoznavanja ekipe i prvih par koraka, ostala sam oduševljena i svi do zadnjega... zarobili su moje srce zauvijek.
Htjela bih napomenuti, mislim da Damir o tome nije pisao, a vezano za "akciju spašavanja"... za Zdenka nije bilo sumnje, jer večinom s njim i planinarim i znam koliko je požrtvovan, što zna i kakav je u planini.
Oduševio me Adnan ! Naš Adi, Filipov prijatelj iz osnovne škole, kojega sam, zapravo, u pravom smislu riječi, tek upoznala ovo ljeto na Velebitu kada je ostao zarobljen čarolijom zvanom PLANINARENJE i kada sam vidjela koliko je kvalitete i ljudskosti u tom djetetu. Da, djetetu! Jer, taj požrtvovan dečko i veliki Čovjek... ima 16 godina !
Izdvojila bih i našeg predsjednika Damira. Toliko strpljivosti, volje i dobrote rijetko se viđa.
On je čovjek s kojim bih išla bilo kada i bilo gdje ! Djeca... Kornelija, Adi, Tomi i moj prijatelj Nikola pravi su mali planinari, koji su već sada kao veliki. Isto tako i maleni Luka. Pokazao je da može i jednoga dana biti će pravi veliki planinar. Hvala Nadi na društvu prvoga dana pri usponu prema Kredarici, kao i Darku drugi dan pri spustu u Krmu.
Ova dva dana nikada neću zaboraviti. Toliko dragih ljudi i dirljivih trenutaka koje neću nikada zaboraviti !
Hvala Vam...Nada, Kornelija, ADI, Nikola, Luka, Tomi, Damire, Vjeko, Alene, Darko, Damire i Zdenko.
Bravo za Filipa i Dominka :)
A ova prepiska govori sve:
" Zrinka: " Što ljudi kažu za dojmove, sada - nakon par dana? :) "
Damir: "Pitaju kad idemo opet neeeekaaaammmmmmmmmmmooo !!!!! "
... isto tako je i s ove strane svijeta ;) ...
Lijepi pozdrav svima,
Zrinka
*****************************************************************
Linkovi s fotografijama :
http://www.crtice-hrvatske.com/turizam_zanimljive_destinacije_hrvatska.php?sifra=triglav_4_5_10_2008
04.10.2008. Krma - Kredarica
http://public.fotki.com/Mmaacchori/day-first/
05.10.2008. Kredarica - Krma
http://public.fotki.com/Mmaacchori/day-second/
BRAVO DEČKI (Rjavina po najtežim uvjetima) !
http://public.fotki.com/Mmaacchori/rjavina-dominik-i-duh/
napisao: Damir Klarić , predsj. PD Ludbreg
: Zrinka Culjak
|
